Ludwig Whitby wrote:Nisam ekspert, ali mislim da su te mape dijalekata malo zastarele. Do sada, iskren da budem, nisam upoznao Užičanina koji priča istočnohercegovačkim dijalektom, iako većina i dalje čuva istočnohercegovačku akcentuaciju, te veoma upadljive posle-akcenatske dužine na primer. Kosovsko-Resavski se sigurno više ne govori u Smederevu i Vršcu. (To naravno nije zamerka na tvoje mape, već na srpske dijalektologe koji vole da ignorišu gradske govore.)
U Pomoravlju i Istočnoj Srbiji se dijalekti i dalje čuvaju, posebno na selima. U gradovima se doduše može čuti i jezik koji zvuči kao dijalekat ali koji je očišćen od "seljačkih reči i izraza", kao i "nepravilne gramatike", ali koji manje ili više čuva tradicionalnu akcentuaciju.
Iz mog iskustva jedini region u kome dijalekti nisu ugroženi je Južna Srbija. Ljudi odatle ne dozvoljavaju standardnom jeziku da utiče na njihov govor i obično pričaju "pravilno" samo kada pričaju sa ljudima iz drugih delova Srbije, dok kad pričaju sa drugim južnjacima koriste svoj dijalekat.
Slažem se sa kolegom.
Mape jesu ispravne, ali je činjenica da na današnji govor sve više utiče taj književni jezik, i mladi ljudi uglavnom svuda pričaju na isti način (sem akcentuacije), i razni dijalekti se mogu izuzetno retko čuti.
Npr. ja sam iz Banata, i mogu ti reći da taj Banatski poddijalekat Šumadijsko-Vojvođanskog možeš čuti samo kod ljudi starijih od 45 godina, i ljudi koji žive u nekim izuzetno ruralnim krajevima. Moj govor, pa i govor mojih roditelja se nimalo ne razlikuje od govora ljudi iz Beograda, pa i Novog Sada (sem akcentuacije određenih reči). Tek govor moje bake i deke, i ljudi njihovih godina je taj pravi Banatski poddijalekat.
Mislim da će se, nažalost, s obzirom da je govor mladih sve sličniji u različitim krajevima, većina tih dijalekata u skorijem periodu u potpunosti izgubiti.